Oporučno nasljeđivanje

Pravno pitanje

Primjenjuje li se pravo predstavljanja, kao način nasljeđivanja kod kojeg potomci nasljeđuju umjesto prije umrlog potomka, i kod oporučnog nasljeđivanja?

Stajalište suda

Prema odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž 1233/2016-2, kod oporučnog nasljeđivanja ne primjenjuje se nasljeđivanje po pravu predstavljanja.

Sud objašnjava da prema odredbi čl. 10. ZN-a (pravo predstavljanja) dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka. Ova se odredba primjenjuje jedino kod nasljeđivanja na temelju zakona, a ne kod oporučnog nasljeđivanja.

Kako iz same oporuke, kako ju je protumačio prvostupanjski sud, a i po ocjeni ovog suda, proizlazi da nikakva druga namjera ostaviteljice nije bila osim da navedenim osobama oporukom iza svoje smrti ostavi po 1/3 svoje imovine, prvostupanjski je sud pravilno prigovor osobe koja oporukom nije obuhvaćena odbacio kao nedopušten, jer ona nema nasljedno pravo ni u smislu odredbe čl. 10. ni u smislu odredbe čl. 44. st. 1. ZN-a.

Što ovo znači u praksi

Kada postoji valjana oporuka, raspodjela ostavine slijedi volju ostavitelja izraženu u oporuci, a ne pravila zakonskog nasljeđivanja poput prava predstavljanja. Osoba koja oporukom nije određena kao nasljednik ne može se pozivati na pravo predstavljanja kako bi ostvarila udio u oporučno raspodijeljenoj imovini.