Vraćanje radnika na rad na odgovarajuće radno mjesto

Pravno pitanje

Predstavlja li nalaganje poslodavcu da radnika vrati na odgovarajuće poslove, a ne na točno određeno ranije radno mjesto koje je u međuvremenu ukinuto, prekoračenje tužbenog zahtjeva ili arbitrarnost suda?

Stajalište suda

Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 948/2020-2 od 24.3.2021., u takvoj situaciji ne radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva niti o arbitrarnosti suda.

Sud je zauzeo stav da vraćanje na rad kod poslodavca na odgovarajuće poslove, a ne na točno određeno radno mjesto koje je ranije obavljao tužitelj, u situaciji kada je ranije radno mjesto ukinuto, a postoje druga radna mjesta koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja, ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva niti arbitrarnost suda prilikom odlučivanja, jer bi u protivnom sudska zaštita bila neučinkovita. Naime, poslodavac, koji jest ovlašten mijenjati sistematizaciju radnih mjesta i ukidati pojedina radna mjesta, mogao bi time onemogućiti vraćanje radnika na rad na ranije (sada nepostojeće) radno mjesto, iako je zadržao na radu određeni dio radnika i poslova ranijih radnih mjesta, pa tako i ona koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja.

Što ovo znači u praksi

Radnik čiji je otkaz utvrđen nedopuštenim ima pravo na povrat na rad i onda kada je njegovo ranije radno mjesto ukinuto, i to na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Poslodavac ne može preustrojem sistematizacije osujetiti sudsku zaštitu radnika i izbjeći njegovo vraćanje na rad.